Ovo je osmi i poslednji deo putopisa sa medenog meseca.
Prvi deo (put i prvi utisci) je ovde, drugi deo (zaliv Ha Long) je ovde, treći (kulturno uzdizanje u Hanoju) ovde, četvrti (ostrvo Fu Kuok) ovde, peti (prvi utisci o Ho Ši Minu) ovde, šesti (delta reke Mekong i klabing u Ho Ši Minu) ovde, a sedmi (kultura i umetnost) ovde.
SGN-DOH-BEG
Poslednje hošiminsko prepodne proveo sam pišući evo ovaj dnevnik, posve zanemaren još od Fu Kuoka, i pio kafu. Gospođa je svojim prisustvom ulepšala pijacu Ben Tan, međutim sam ja toga iskustva izabrao da budem pošteđen.
Ovo je sedmi deo putopisa sa medenog meseca.
Prvi deo (put i prvi utisci) je ovde, drugi deo (zaliv Ha Long) je ovde, treći (kulturno uzdizanje u Hanoju) ovde, četvrti (ostrvo Fu Kuok) ovde, peti (prvi utisci o Ho Ši Minu) ovde, a šesti (delta reke Mekong i klabing u Ho Ši Minu) ovde.
Još malo kulture
Ludi klabing po Ho Ši Minu preživev i od istog oporaviv se, otišli smo da posetimo Muzej lepe umetnosti.
Ima nečega zanimljivog u javnim muzejima savremene umetnosti. Ako su dobro vođeni, možete da vidite šta u umetničkom mejnstrimu važi za dobro. Bez obzira na to kako su vođeni (a muzeji u Vijetnamu su listom dobro uređeni i organizovani), vidite šta u političkom mejnstrimu važi za podobno.
Draga Saveta, epizoda 12
Ovo je šesti deo putopisa sa medenog meseca.
Prvi deo (put i prvi utisci) je ovde, drugi deo (zaliv Ha Long) je ovde, treći (kulturno uzdizanje u Hanoju) ovde, četvrti (ostrvo Fu Kuok) ovde, a peti (prvi utisci o Ho Ši Minu) ovde.
Delta Mekonga
Izlet u deltu reke Mekong organizovala je lokalna turistička agencija, i podrazumevao je posetu dvama ostrvima i koješta od proizvoda iz domaće radinosti.
Jedan od rukavaca Mekonga prešli smo brodićem iz grada Mi Toa do Ostrva Jednoroga, jednog od tri po mom mišljenju preterujućih ostrva u delti. Druga dva su Ostrvo Zmajeva i Ostrvo Feniksa. Pomenuto je i Ostrvo Kornjača koje ima umnogome uverljivije ime. Ovo sluti na tourist-friendly preimenovanje lokalnih toponima u oblasti inače teško pogođenoj hemijskim oružjem tokom operacije Ranch Hand, što lokalni vodič s razlogom ne propušta da pomene. U prelasku smo gledali grane plodova zumbula dok nam je vodič objašnjavao kako se čak i ti plodovi koriste već za nešto; u ovom slučaju krmivo. Nastavi
Izvrsni radio – Epizoda 10 – Protesti i šta sa njima
Ovo je peti deo putopisa sa medenog meseca.
Prvi deo (put i prvi utisci) je ovde, drugi deo (zaliv Ha Long) je ovde, treći (kulturno uzdizanje u Hanoju) ovde, a četvrti (ostrvo Fu Kuok) ovde.
Prvi utisci o Ho Ši Minu
Neverovatno, ali ovaj se put avion nije pokvario pre poletanja, niti (koliko je meni poznato) u toku leta. Veoma smo dosadno sleteli i povezli se ka hotelu.
Na prvi pogled, grad deluje šire od Hanoja – ulice imaju više traka, i projektovane su pod pravim uglom. Iako ima i mnogo više stanovnika, ne deluje kao da ima gužvi. Saobraćaj, ako ništa drugo, makar ne stoji. Ako je Hanoj bio malo Moskva, a malo Požarevac, Ho Ši Min je, čini mi se, malo Pariz sa mrvicom Vilijama Gibsona, malo Hong Kong za siromašne. Nastavi
Izvrsni radio – Epizoda 9 – Još malo zlostave
Ovo je četvrti deo putopisa sa medenog meseca.
Prvi deo (put i prvi utisci) je ovde, drugi deo (zaliv Ha Long) je ovde, treći (kulturno uzdizanje u Hanoju) ovde.
Fu Kuok
Fu Kuok je ostrvo na jugu zemlje do kojeg stižemo letom lokalnog prevoznika sa hanojskog aerodroma.
Dobro je počelo: već dok smo se ukrcavali, gospođa je izjavila da je gladna, da bi se avion zbog kvara vratio u Hanoj. Kvar je popravljen (nadam se – letimo ka Fu Kuoku dok ovo pišem; ako nisam u pravu, nećete ni čitati), avion je poleteo, a obrok koji nam je poslužen u toku leta pre je bio nešto što bi dobrodržeća tetka poslužila svojim drugaricama uz kafu (slatki biskviti) nego nešto što bi umirilo moju gospođu na sat-dva, koliko traje let. Srećom, razdvaja nas prolaz između sedišta. Nastavi
Ovo je treći deo putopisa sa medenog meseca.
Prvi deo (put i prvi utisci) je ovde, a drugi (zaliv Ha Long) ovde.
Hanojska rokada
U Hanoju nas je sačekalo iznenađenje: iz sobe bez prozora premestili su nas u sobu sa prozorom. Imamo divan pogled na red klima-uređaja na susednoj zgradi, vrlo industrial. Samo što sad ulazna vrata sobe ne mogu da se otvore, a vrata od toaleta ne mogu da se zatvore. Hajd‘ sad. Nisam preterano zadovoljan time što su mi neznanke bukvalno pretresale prljav veš. Imam utisak da je košulja u kojoj sam putovao u tim savršenim mikroklimatskim uslovima počela da fermentira, tako da ćemo se okoristiti javnom perionicom veša. Nadam se najboljem, međutim spremam za najgore. Nastavi