– Mlad sam samo ako umrem.
– Kako to?
– Pa, lepo. Imam trideset tri godine. Ako umrem, reći će: „Mlad je umro.“
– Dobro, to će sigurno negde do šezdesete da govore.
– Mlad sam samo ako umrem.
– Kako to?
– Pa, lepo. Imam trideset tri godine. Ako umrem, reći će: „Mlad je umro.“
– Dobro, to će sigurno negde do šezdesete da govore.
„Šta je ovo, Miloše?“ pitao je, upirući prstom u deo mehanizma ispred mene. Dodirnuo sam plastičnu površinu.
Nisam očekivao da će me već na prvom času, čim smo seli u izmučenog učilnog juga, instruktor nešto pitati. Na trenutak me je potpuno pomeo.
Ipak, ne bi ovo trebalo da bude teško, rekao sam u sebi. „Volan“, kazao sam naglas. Nastavi
– Nezgodno je kad imaš istoriju s nekim.
– Još nezgodnije kad imaš geografiju.
– Kako to misliš? Nastavi
„Zašto je ovako brdovito?“ pitala je devojka.
„Zamoliću da poravnaju sledeći put kad budemo išli“, stoički je rekao mladić.
Ivan je dokono prisluškivao njihov razgovor. Morao je nečim da prekrati vreme, a bio je previše nervozan da bi čitao. Izbegavao je da na posao nosi mobilni telefon, pa ni internet nije dolazio u obzir.
Autobus je stao, vrata su se otvorila, i u prolazu između sedišta pojavila se kabasta figura čoveka Ivanu znanog samo po nadimku Macola. Nastavi
…
13. plivanje sa delifinima
14. ručak od insekata
15. tetovirati se
Olovka u mojoj ruci drhtala je iza poslednje stavke. Ostala mi je samo jedna budalasta, detinjasta stvar na spisku želja. A onda – lapot.
Dobro, nije “lapot” lapot. Ali jeste odlazak na put bez povratka. Moje sopstvene ćelije me se odriču i pokušavaju da me prožderu, i nema mi spasa. Gotov sam. Ne znam ni što se femkam ovoliko: umirem. Nastavi