Ovo verovatno nije ono što ste mislili.
Ne znam ništa o programu Roze Televizije koji nosi isto ime kao i ovaj post. Dobro, znam možda nešto, ali nisam pogledao ni jednu celu epizodu, niti me zanima.
Zašto, onda, ovaj kontraški i provokativni naslov?
Ove nedelje počela je distribucija poslednje sezone One Serije, na užas / balavljenje / osudu / kuknjavu ljubitelja i mrzitelja. Pogledaće se i to, ali to nije tema.
Donedavno smo morali da gledamo televizijski program u linijskom emitovanju: ako uopšte uhvatiš signal neke TV stanice, možeš da gledaš ono što ti oni puste, onim redom kojim ti puste i u ono vreme kada puste. Sada, međutim, većina nas ima pristup potpuno drugačijim načinima distribucije TV sadržaja.
U ovakvom izboru, naše navike i odluke oblikovane su kako jezicima koje razumemo, tako i potpunom dominacijom anglofone proizvodnje zabavnih sadržaja. Iskoristiću ovaj prostor da preporučim tri neanglofone TV serije koje ne mogu da ne preporučim.
Bitter Daisies (O sabor das margaridas)
Ovaj španski krimić počeo sam da gledam iz pogrešnih pobuda, ali nisam se pokajao.
-Jao, vidi, španska serija na Netfliksu, taman da obnovim malo.
-…
-Šta je rekla?
-Kako?
-Sve sam pozaboravljao.
-Kako sam sve pozaboravljao?
-…je l’ on Portugalac?
-Ništa ne razumem.
-Da li ovako izgleda šlog?
-:gugla:
-Aaaaaa, GALISIJSKA serija!#bitterdaisies— Miloš Petrik (@MiloshPetrik) April 6, 2019
Deluje, na prvi pogled, kao kliše: u mali grad u kojem stvari funkcionišu na određeni način dolazi istražiteljka iz velikog grada kako bi se bavila zločinom dotad nezamislivim u tromoj i nezanimljivoj palanci.
Naravno, ima i obrta i konflikta: istražiteljka ima svoje probleme od neočekivane sorte, pandur koji je na nedelju dana pred penzijom ne pogine do kraja, a stavljen je i jak akcenat na karakterizaciju i dramu. Otprilike kao veoma hvaljeni Brodčerč, samo što junaci nisu najneveštiji i najgluplji policajci na svetu. Serija se završava posle pet jednočasovnih epizoda.
Naravno, ima serija i mana: uspela je da izazove razdor u domaćinstvu.
muž gleda neku špansku krimi seriju i kako ja to sad da shvatim ozbiljno kad se i tamo non stop neko nešto dere fazon “te mato iho de puta” umirem od smeha majke mi ultra su dramatični i kad naručuju kafu
— Sofija Vukovic Petrik (@sophiavukovic) April 7, 2019
Ovo je verovatno najbolja alternativno-istorijska poljsko-američka krimi-SF serija koju ćete ikada gledati. Ako je budete gledali. Što preporučujem.
Kao što naslov sugeriše, radnja serije događa se pretežno 2003. godine. Istočni blok se nije raspao; “kraj istorije” se nije dogodio 1989, i realni socijalizam istočnog modela i dalje se drži.
Ovo sve, naravno, kao posledica događaja iz alternativne 1983. (otkuda i naslov), ali ne bih želeo ovde da otkrivam detalje. Reći ću samo da su događaji iz prošlosti uglavnom uverljivi (ili makar ne zahtevaju mnogo suspenzije neverice) i dobro objašnjeni i da su događaji koje vidimo u glavnom toku radnje njihova logična posledica.Veoma sam prijatno bio iznenađen i odsustvom rusofobije i otvorenog moralisanja i propagandisanja. Serija se koncentriše na politički triler u izmenjenim političkim i istorijskim okolnostima i ne razočarava.
Mane? Nije gotova (prva sezona ima osam jednočasovnih epizoda), a završava se klifhengerom. Takođe, i ona izaziva razdor.
…sad je prešao na neku poljsku… 😒
— Sofija Vukovic Petrik (@sophiavukovic) April 10, 2019
A Very Secret Service (Au service de la France)
Evo, još ovo, i završavam.
Ovo je serija koja je pisana za mene. Ovo nije samo dokaz odličnog ukusa i velike veštine scenariste dveju ranijih špijunskih parodija, već, na žalost, i najveća mana.
Neimenovana francuska obaveštajna služba regrutuje mlađahnog i lepog novaka za špijuna-pripravnika, i on se suočava sa izazovima džejmsbondovskog tipa, ali i birokratijom i korupcijom bolježivotnog tipa, ali sa izrazitom galskom aromom.
Serija počiva na referencama i političkom humoru i jednostavno zahteva dosta znanja o istorijskim okolnostima degolizma koje bi, možda, francuskom gledaocu bile kulturološki bliže nego nama. Ovo nije, kao u slučaju, recimo, ranijih serijala Simpsonovih, kompenzovano adekvatnom količinom slepstika koja bi je učinila zabavnijom i gledljivijom nekome ko ne konta u čemu je fora sa dekolonizacijom Afrike i tržištem nekretnina u Alžiru.
Pogledao sam prvu sezonu od dvanaest dvadesetpetominutnih epizoda, i oštrim se za drugu.